Sredinom devedesetih, igranje igara na Macu bila je nevjerojatno tužna stvar. Vrlo je malo naslova bilo dostupno izvan Myst i razne Sim naslova, a izvedba je bila dosta loša. Igre su se redovito i ispravno navodile kao legitiman razlog za preferiranje računala.
No, postojala je jedna iznimka zbog koje je cijela stvar funkcionirala: Mreža za kosu, sićušna zagonetka od profesora geologije na fakultetu liberalnih umjetnosti u Sjevernoj Karolini. Pucali ste u mala obojena stvorenja (Snoods) iz topa, pokušavajući uskladiti boje i očistiti ploču. Da, bilo je jako slično Poprsje i pokret. Nije u tome stvar. Imao je mogućnost snimanja kroz male pukotine i odjednom jednim klikom očisti cijelu ploču. Bilo je zabavno, uzbudljivo i, nadasve, do ovisnosti.
I to je bio fenomen. U osnovi, ako ste bili fakultetski ili mlađi i posjedovali Mac, tada ste i posjedovali Mreža za kosu, a ti si to stalno igrao. Još se sjećam da sam to pokušao prvi put u jesen 1996. godine, kada se moj stariji brat vratio sa prvog semestra na Sveučilištu Michigan i upoznao me s mojim novim igračkim krekom. Kasnije sam postao Johnny Snood-Seed, instalirajući ga na Mac računare u srednjoj školi koji nisu bili zaključani (prerušio sam ih u Internet ploče s postavkama kako ih administratori ne bi izbrisali) i cijelo moje srednjoškolsko osoblje je zbog toga ispunilo rokove to.
Igra je na kraju prenijeta na gotovo sve, uključujući Windows i TI-84 kalkulatore, no pravi su korijeni u Appleu. I zato je tako dobra vijest saznati da Verzija iPhonea (Veza na App Store) je sada vani. Proveo sam samo malo vremena s njim, ali programeri su uhvatili dio osjećaja izvornika Mac. Sada ću moći odugovlačiti svoj profesionalni posao na način na koji sam nekad radio domaću zadaću - na dlanu! Čak ima i povezivost s Facebookom pa možete igrati i protiv mojih prijatelja iz srednje škole. Baš namještaljka. Nostalgija je moćno marketinško oruđe, zar ne?